PONIŽENI I UVRIJEĐENI

NE ZNAM DA LI JE OVAJ SVIJET ZA NMENE ALI JA ZA NJEGA SIGURNO NISAM


03.10.2005.

Promrzli i gladni

Danas, pri povratku s posla, u kući sam zatekao Ž. kako plače. Suze odmah asociraju na nešto ružno i uplašio sam se. Pomislio sam da se nije što dogodilo djeci. Vidio sam A. kako mirno spava a B. je sjedio u fotelji i kao i obično gledao nešto na satelitskoj.
- Šta je bilo, što plačeš? – upitao sam osječajući onu moju poznatu tegobu u grudima.
- Nije ništa bilo... dolazila mi je ona žena.. što si pravio reportažu o njoj..
Nisam shvatio o kome govori.
- Ma ona što ima dvije kćerke blizanke i žive u nekakvoj šupi.
- Aaa, pa što plačeš?
- Žao mi je djece.
- Šta im je bilo?
- Gladni, slabo obučeni, na nogama su imale nekakve patikice koje su propustile vodu.. noge su im bile skoro plave od hladnoće.
- Pa koji ih je vrag vodila po ovoj kiši!
- Ona je, jadnica, pošla u socijalno da preda papire, valjda za dječiji doplatak. a one nisu htjele ostati sa ocem, rekle su kako se boje da se mama neće vratiti.

Tužna je ta priča o dvije četverogodišnje blizanke..
Njihovog oca, M... poznajem još od djetinjstva. Bio je niskog rasta, tamnoput.. nekako je ličio na onog nekadašnjeg komičara Burduša. Sjećam se da su ga i zvali tako.
Bio je jako mali kad mu je otac umro. Majka je često u kuću dovodila muškarce a on je morao tumarati okolo. Živjeli su u maloj drvenoj kućici u jednom šumarku, odakle su prve kuće bile tek na kilometar. Imao je mlađu sestru M. koja je bila nepokretna. Bila je lijepa i inteligentna djevojčica. Brinuo se o njoj i trčkarao okolo da zaradi nešto. Živjeli su prilićno bijedno i uvijek na granici gladi. Nekoliko godina prije rata on i majka su se zaposlili kod jednog kafandžije koji im je obezbijedio i nekakav stančić u jednoj baraci. Počeli su živjeti bolje sve dok nekakav majčin ljubavnik svoj pijani bijes nije poćeo iskaljivati na M. Prilikom jednog od tih nasrtaja M. ga je ubo nožem. Čovjek je izdahnuo do bolnice.
Malo zbog okolnosti ubistva, malo zbog maloljetnosti, a čini se ponajviše zbog veza tog kafandžije, u zatvoru je proveo veoma kratko vrijeme.
Ne znam gdje su bili u vrijeme rata, tek prije par godina saznao sam da majka sa nepokretnom sestrom zivi u onoj istoj baraci u S.. a M. u nekakvoj dašćari koju je sklepao na mjestu gdje im je nekada bila kuća.
Oženio se..
Ta žena je ostavila muža i kćerku od 11 – 12 godina i udala se za njega. I dobili su te dvije kćerkice, blizanke...
Čuo sam da žive veoma loše, da nemaju ništa, da jedu kada im neko nešto da, da su te djevojčice gladne, gole i bose.
Otišao sam gore..
Ta mala kolibica je smještena na blatnjavom proplanku u sred šume. Iznad se vidi tek malo neba.
Ponio sam im nešto odjeće i hrane, onoliko koliko se može ponijeti u rukama jer se automobilom ne može doći. Dakle, ne mnogo, ali dovoljno da se obraduju.
Ušao sam unutra i ostao zapanjen činjenicom da tu žive dvije male djevojčice.. šupa je bila sačinjena od dasaka koje su bile prekrivene kartonima.. na nekim mjestima su bile rupe kroz koje se nazirala šuma. Krov od dasaka i najlona, pod od dasaka poredanih po goloj zemlji, preko neki stari izlizani ćilim koji im je vjerovatno neko dao. Sve od dasaka...
Namještaj... mali krevetić na kojem su spavale djevojčice, nekakve spužve za njih dvoje sa složenim sivim «humanitarnim» dekama, u drugom čošku zadimljena peć na čvrsto gorivo i nekakva polica na zidu na kojoj je stajalo nekakvo posuđe. I to je sve.
Nisu imali ni svjetlo.. nemaju ga ni danas.
A te djevojčice... niske ali bucmaste i rumene u licu. Od čega? Skoro da ne progovaraju ni riječ. Njih sam zatekao ispred te kolibe kako čeprkaju po blatu..

Pisao sam o njima za novine.. napravio radio emisiju... tim tragom je otišla i televizija.. signal za «odgovorne iz općine» da se pokrenu.
Sada im prave kuću.. sazidano je tek prizemlje... i sigurno neće biti završena do zime. Dakle, opet će zimu provesti u toj šupi. I sve su prilike, opet gladni.
Rekla je ta žena da u kući nemaju ni grama brašna...
Sutra je mjesec Ramazan.. dočekuju ga gladni.
Uskoro će zima.. kako će je preživjeti? Ako se prije snijegova ne odnese dovoljno hrane i odjeće, ostaće u toj šumi zatrpani snijegom i gladni.
Ž. im je dala nešto odjeće i hrane.. nisu mogli više ni ponijeti. I nešto novca.. preživjeće s tim sedam dana. Kaže da nije mogla sakriti suze gledajući tu djecu kako halapljivo jedu i jedva čekaju da se «zarove» među igračke koje im je moja kćerkica rasula po podu. Vjerovato nemaju ni jednu...
Danas sam pokušao prikupiti nešto za njih. Da im odnesem makar da imaju preko Ramazana i za Bajram.
Neki se obećali... po onoj poznatoj «hajde dođi sutra, sad sam u frci»... neki otvoreno rekli da ih ne zanima jer «imaju i svojih problema», neki govorili: «što ne zarade toj djeci».
Nemaju svi mogućnost da zarade.
Taj jadni M. je pokušavao. Neće ga niko onako jadnog, sitnog i neuglednog..

Za sutra sam uzeo slobodan dan.
Možda ću uspjeti ako ne budem morao misliti na obaveze na poslu.
I znam da ću ujutro, kad ustanem na sehur misliti o toj gladnoj djeci. I kad budem iftario.
Ja ću sutra biti gladan jer ću postiti.. ali znam da me za iftar ćeka obilje jela. I da će moja djeca jesti kad god zažele...
A ta djeca... njima je GLAD sastavni dio života... svakodnevnica.
I BUDUČNOST tako neizvjesna....

I pitam se; šta učiniti da im se pomogne?
Pomislim kako je šteta da moje mogućnosti nisu veće.. kako bih volio za te slatke djevojčice učiniti nešto veliko!!!
Vjerujem da i vi mislite tako...

PONIŽENI I UVRIJEĐENI
<< 10/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


BLOGG PRIJATELJI

meni drage pjesme
Alannah Miles - Song Instead Of Kiss

Song instead of a kiss
Baby this is a song instead of a kiss
For all of you who ache
Who long for nights like this

Song instead of a touch
Darlin', this is a song instead of a touch
To all of you who wait so long
And need so much

It is for those who like to cling
It is to those, to those I sing
[ From : http://www.elyrics.net/read/a/alannah-myles-lyrics/song-instead-of-a-kiss-lyrics.html ]
Here is a song instead of a clutch
Instead of a moon
Instead of a soothing touch in the afternoon
It is for those who like to cling
It is to those, to those I sing
Here is a song instead of a clutch
Instead of a moon
Instead of a soothing touch in the afternoon

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
55460

Powered by Blogger.ba