beats by dre cheap

Lesi se vraća kući

Pola godine nisam bio tu. Nikako.

Bio sam odlučio otići tiho i neprimjetno, valjda onako kako sam i došao. Pomalo mi se činilo besmislenim... dijeliti sebe sa nekim nepoznatim ljudima u čudesnom virtualnom svijetu.

A opet... stekao sam tu i neka poznanstva... neke drage ljude koje sam sretao, izlazili na piće, čak radili i neke poslove. Postali su stvarni i više nisu bili samo lica iza kompjuterskih monitora.

Razmišljao sam...nedavno je neki momak, čini mi se negdje kod Lukavca, izrežirao vlastitu smrt, organizovao sahranu i sakrio se negdje da vidi ko će mu sve doći na posljednji ispraćaj. Razočarao se, jadnik, kada je shvatio koliko je malo ljudi došlo na njegovu dženazu i da tu nema čak i nekih prijatelja.

Istina nenamjerno, ali i ja sam se, u tom našem virtualnom svijetu načinio mrtvim. Neki od blogera su mi se jedno vrijeme javljali i prestali... i  onda zaboravili. Okrenuli se svojim životima, problemima, radostima, blogovima i nekim drugim osobama. Ljudi te brzo zaborave. Valjda to tako treba da bude. Pitanje je samo kada, kako i hioće li te se uopće neko sjetiti, makar kad ga nešto snažno podsjeti na tebe.

A meni se za ovih pola godine desilo svašta. Moram reći, puno više lijepih nego ružnih stvari. Hvala Bogu. Valjda je i bio red nakon onih zdravstvenih problema koje sam imao prije godinu. I sada to osjetim ponekad, ali čovjek se navikne i na to i komotno živi s tim.

Ne znam hoću li pisati o svemu što sam doživio ili ne. Možda bi bilo dobro čuti komentare onih koji nemaju nikakvog razloga da te lažu, pa mogu napisati samo ono što misle. A možda to i neće biti interesantno za druge. Možda ono što meni znači puno drugima ne predstavlja nešto posebno.

Ne znam.

Ali, evo, oglasiću se na blogu pola godine kasnije.... i nekako mi je drago da sam to učinio. Kao Lesi u onoj staroj priči.

 

PONIŽENI I UVRIJEĐENI
http://sems.blogger.ba
24/08/2008 00:22