beats by dre cheap

Godine....

Godine...
Prolaze pored mene kao namrgođeni prolaznici  koji se zadubljeni u svoje misli samo katkad očešu o mene  i  produže dalje i ne primjećujući da su poremetili tok mojih misli. Taj slučajni prolaznik se ne vraća. Nikada i nikome. Možda se sretnemo na kraju, kad se svi računi budu svodili i kada budemo morali odgovarati za sva učinjena djela.
Večeras svodim neke druge račune.
Prisjećam se nekih događaja i ljudi, dragih i dobrih, onih kojima sam davao i od kojih sam uzimao. Onih kojima sam mogao reći svoje tajne, a njihove ćuvam i danas.  Mnogih nema... neki su umrli, neki previše daleko, a neki se jednostavno izgubili u životu..
Tražio sam, potom, prijatelje u nekim ljudima za koje sam iskreno i s nadom mislio da mi to mogu biti.  I kada pomislih da sam našao, on izda. Jedan, drugi, treći... sve Jude.
I svaka izdaja boli.
I shvatiš da se više nemaš kome povjeriti.
Nemaš s kim razgovarati a da mu vjeruješ, da si siguran da tvoje riječi neće otići negdje i nekome...
Ostaneš na trenutak sam, utoneš u misli i dobiješ jednu ovakvu noć. Tamnu, crnu, samotnu, tužnu... jednu od onih u kojoj zora dolazi sa zakašnjenjem. I tako sam se sjetio jednog davnog prijatelja kojemu sam se dugo vremena s povjerenjem i bez straha povjeravao - mog bloga.
Sjedne ćovjek ispred kompjutera i lagano istrese iz sebe sve, s povjerenjem i bez strahova.
"Čudno je to" - pomislih - "napišeš nešto, mnogi to čitaju, a ti nemaš osjećaj da odaješ vlastite tajne".
To onda mora da je dobar prijatelj.
Zašto sam ga ostavio prije 4 godine?
Ne znam.
Možda sam se zasitio, možda zato jer su i neki moji blog prijatelji prestali pisati.
Gdje su sad?
Travnički, Mirnesa, Drinski, Švabica, Jenix,... pisali smo jedni drugim, sretali se...  čak smo Travničkom pomogli da napravi film.
Pokušaću da prevarim godine... da zaboravim da me toliku dugo nije bilo, da pronađem neke od starih blog prijatelja i sretnem nove.
Da zaboravim čovjeka koji me prije nekoliko dana izdao... zauvijek.
Nema popravnog.
Mislio sam da ima obraza a on mi pokaza dvoličnost. A jedan poznanik reče da on nije dvoličan, već "trolićan". Nasmijah se na tu čudesnu semantičku prekompoziciju i pobjegoh i vlastitu zbunjenost.
Sad sam, eto, opet tu. Blog me neće izdati. I pisat ću... češće. Da olakšam sebi. Neko će opet valjda čitati i ostaviti po neki komentar... tek da se zna da sam prisutan.

PONIŽENI I UVRIJEĐENI
http://sems.blogger.ba
08/10/2012 23:13